William Shakespeare

Zublja sama
Nek od nje uči sjati. Djeva ta
Na crnom plaštu mrkle noći sja
Ko na uhu crne žene –
I nije vrijedan svijet krasote njene.
Uz druge djeve kao snježna, čista
Golubica u jatu vrana blista.
Kad ples se svrši, ja ću je potražit
I uz nju blagu divlju ćud razblažit.
Sad vidim, da je to mi prva ljubav,
Jer ne vidjeh još cvijetak tako ubav.

Romeo. Nek ne miču se, dakle, ruke tvoje,
Dok ne uzmem, što mole usne moje.

(poljubi je)[41]

Sa usana mi sada grijeha nesta.

Julija. Na mojim ga, dakle, ostaviste.

Romeo. Ah, presladak je – vrati mi ga smjesta.

(poljubi je opet)

Julija. U poljupcima vrlo učeni ste.

– ako mi je ruka tako zla,
Te skvrni tvojoj svetačku milinu,
Nek moje usne, poklonika dva,
Taj grešni dodir cjelovima skinu.