„Ne mogu vjerovati da ti to moram reći. Tebi, i svima ostalima, trebalo bi biti očito zašto sam tako zaljubljen u tebe jer sam se pretvorio u posesivnog neandertalca koji će mi uništiti reputaciju jer udara idiote u nos i pokušava ti se uvući u gaćice u predvorju hotela.
Volim te, Bailey Hartwell, jer me uništavaš, iritiraš, mučiš, zadivljuješ, nasmijavaš, uvlačiš mi se pod kožu i oduzimaš mi dah. Volim te jer se divim tvojoj snazi, divim se tvojoj upornosti, tvojoj ljubavi prema pansionu, prema ovom gradu i ljudima u njemu. Volim te jer ti je tako stalo do drugih. Zapravo, toliko ti je stalo do drugih da se bojim da će netko to iskoristiti i povrijediti te.
Volim tvoju gorljivost. Volim što mi se suprotstavljaš. Volim te jer me tjeraš da prestanem biti tako uštogljen i ozbiljan.
A najviše od svega, volim te jer zbog tebe želim živjeti boljim životom, kao bolji čovjek.“