Blagoje Grahovac

Najveći zagovornici globalizacije su govorili: „Privatizuj, privatizuj, privatizuj!“ Danas priznaju da su griješili. Evo nekoliko parametara strateškog značaja koji dinamiziraju geopolitičke procese na planeti. Dnevni obrt kapitala 1973. godine je bio 15 milijardi $, a danas je 1,5 biliona $; 47 multinacionalnih kompanija posjeduje 40% svjetskog kapitala; 1.800 multimilijardera drži 8% svjetskog BDP-a; 4 svjetska bogataša imaju više bogatstva nego 57 najsiromašnijih država zajedno; manje od 1% svjetske populacije raspolaže sa preko 90% svjetskog kapitala; broj stanovnika koji žive ispod 2$ dnevno je u poslednjih 20 godina porastao sa 2,5 na 2,7 milijardi; 1 milijarda ljudi svako veče gladna ode na spavanje; u poslednjih 40 godina 1 milijarda radnika je ostala bez zaposlenja po osnovu automatizacije i robotizacije, druga milijarda će ostati bez zaposlenja po istom osnovu u sljedećih dvadeset, a treća milijarda u deset godina nakon toga; svjetski BDP iznosi 78 triliona $, a svjetski dug je 175 triliona $.

Od najstarijih pravnih teorija do danas, lobiranje kao pojam se uglavnom izbjegava. Razlog je jednostavan – njegovo suštinsko određenje znači „podmićivanje“. Nasuprot lobiranju, podmićivanjem se i te kako bave sve pravne teorije, što je sankcionisano krivičnim zakonicima. Lobiranje, kao oblik podmićivanja, decenijama je bilo veoma efikasno sredstvo ili u protežiranju ili u rušenju nekih kompanija. Prerastanjem pojedinih kompanija u multinacionalne, podmićivanje (bolje rečeno korupcija) postaje transnacionalno.

Za razliku od političko-partijskog nepotizma, koji je postao najopasnija unutardržavna korupcija, lobiranje postaje opasna i veoma erozivna transnacionalna koruptivna mreža. Iz ekonomske oblasti se preseljava u polje političkog djelovanja. Ukoliko zvaničnici i priznaju lobiranje, uvijek to pravdaju državnim i nacionalnim interesima. Prava istina je da se uglavnom novcem poreskih obveznika, lobiranjem plaća njihovo političko preživljavanje.

Osnovno obilježje vojnih doktrina bivšeg Sovjetskog Saveza bilo je naoružavanje armija prijateljskih zemalja preko prodaje oružja, a uz oružje izvoz sovjetske ideologije.

Neoliberalizam je društveno-ekonomski surogat liberalnog kapitalizma. Planetarno je oligarhijski ustrojen. Vlasnici krupnog kapitala, nedemokratski režimi i mafije su potpuno spregnuti. To fatalno trojstvo postalo je najtvrđi zaštitnik neoliberalizma. Banke i finansijski fondovi širom planete uglavnom su u vlasništvu tog istog fatalnog trojstva. Prvi put u istoriji banke su više motivisane da dužnici ne vraćaju dug, nego da ga uredno servisiraju. Razlog je jednostavan – banke imaju sigurne mehanizme osiguranja kredita, pa kroz nevraćeni dug ulaze u ostatak posjeda siromašnih dužnika. Dug je postao sredstvo kontrole i dominacije nad osiromašenima. Spasavanje posrnulih banaka je postalo sistematsko ubijanje društva jer i to pada na teret građana. Valutne klauzule u kreditiranju postaju epidemijski tumor dužnika. Dužnici ulaze u robovski odnos.

Jurišnici neoliberalizma permanentno objašnjavaju da je za sve kriva iznenadna svjetska ekonomska kriza i stalno obećavaju da će se stanje popraviti. Ovaj fenomen najbolje je objasnio nobelovac Pol Krugman. Upitan šta misli da bi se dogodilo da smo sve stvari u vezi s krizom znali godinama unaprijed, odgovorio je: „Ništa, sve bi bilo isto.“ Upravo je to ta tragedija neoliberalizma. Čak i kada nešto i znate, i dalje sve dublje srljate u svoju iluziju.

Neoliberalna ideologija je proizvela čovjekoliku zvijer koju očima ne vidite, ali zato osjetite kako vam ona uzima i tijelo i dušu.

Frojd je u psihoanalizi otkrio paradoks superega – što se više povinujete njegovim zahtjevima, to se sve više osjećate krivim.

Neoliberalizam kao fašizam generisan je prvenstveno u državama zapadne hemisfere, ali danas, kao zapadni cunami, hara čitavom planetom.

Politika je izdignuta na nivo religije, a religija je postala politika, čime se direktno urušava sekularizam država. I politika i religija su pravi opijum za osiromašeni populus, a opijenim populusom se lako vlada. Sve do momenta dok iz njega ne provri neki ekstremizam. Onaj religijski, a naoružani, uvijek prerasta u fanatizam.