Viktor E. Frankl

Štoviše, postoje brojne krinke pod kojima se javlja egzistencijalni vakuum. Katkad se frustrirana volja za smislom posredno kompenzira voljom za moći, uključujući i njezin najprimitiviji oblik – volju za novcem. U drugim slučajevima, frustriranu volju za smislom zamjenjuje volja za zadovoljstvom. Iz tog razloga egzistencijalna frustracija često završava seksualnom kompenzacijom. U takvim slučajevima možemo primijetiti da spolni libido u egzistencijalnom vakuumu postaje neobuzdan.

Goethe kaže: "Tko ima znanost i umjetnost, taj ima religiju."

No u međuvremenu su te intuicije potvrđene (strogo empirijskom metodom) naročito izrađenim (logoterapeutskim) testovima i njihovom primjenom na tisuće ispitanika; tako da je 17 međunarodnih znanstvenih projekata, na temelju više stotina tisuća kompjutoriziranih podataka, jasno i jednodušno pokazalo da je doista svaki čovjek načelno sposoban naći smisao života; i da je ta sposobnost neovisna o tom koje je on životne dobi i kojega je spola, neovisna o tom kakva je tko karaktera i u kojoj se sredini nalazi, neovisna o kvocijentu inteligencije i naobraženosti, i — napokon — neovisna o tom je li tko

religiozan ili nije, te — ako je religiozan — neovisna o tom kojoj tko konfesiji pripada.

Život dakle imade smisao, i zadržava ga do kraja.

Jer pouka koju sam ja primio u koncentracionim logorima i koju su, u međuvremenu, potvrdila psihijatrijska istraživanja na ratnim zarobljenicima — jest slijedeća: šansu da prežive imali su uglavnom oni koji su bili psihički upravljeni na budućnost, na neku zadaću koju u budućnosti trebaju ispuniti, na smisao kojega ih je ostvarenje u neku ruku očekivalo, ili na neku osobu koja ih je s ljubavlju čekala...

Istodobno, logoterapija uklanja iz žarišta svijesti sve oblike začaranog kruga i retroaktivne mehanizme (feedback), koji igraju veliku ulogu u nastajanju neuroza (kako ćemo niže vidjeti).

U žarištu logoterapije stoji pretežno budućnost, tj. zadaci i smisao što ih pacijent u svojoj budućnosti treba ispuniti.

Logoterapija se usredotočuje na smisao čovjekove egzistencije i na njegovo traženje tog smisla.

Zato ja govorim o »volji za smisao« — nasuprot principu uživanja, odnosno »volji za užitak«, na koji se usredotočuje Freudova psihoanaliza, a također i nasuprot »volji za moć« koju naglašava Adlerova individualna psihologija.