Sidney Sheldon

Tri su muškarca naišla na vilu koja je svakome obećala ispuniti jednu želju.

Prvi je čovjek rekao: Želio bih da sam dvadeset pet posto pametniji. Vila je trepnula, a čovjek je rekao: Hej, već se osjećam pametnijim. Drugi je čovjek rekao: Želio bih da sam pedeset posto pametniji. Vila je trepnula, a čovjek je uskliknuo: To je divno! Mislim da sad znam ono što ranije nisam znao.

Treći je čovjek rekao: Volio bih biti sto posto pametniji.

I tako je vila trepnula, a čovjek se pretvorio u ženu."

Pol Martin je ozbiljno shvatio svoje bračne zavete. Na primer, nikada nije ni pomišljao na to da osramoti svoju ženu tako što bi je odveo u isti restoran u koji je vodio i ljubavnicu. Njegov brak je bio jedan deo njegovog života, a njegove veze drugi. Svi Polovi prijatelji imali su ljubavnice. Bio je to deo opšte prihvaćenog načina života. Martinu je jedino smetalo kada bi video starca koji izlazi s mladim devojkama. To nije bilo dostojanstveno, a Polu Martinu je dostojanstvo bilo veoma važno. Čvrsto je odlučio da će, kada napuni šezdeset godina, prestati s ljubavnicama. I na šezdeseti rođendan, pre dve godine, prestao je. Nina, njegova supruga, bila mu je dobar saputnik. To je bilo dovoljno. Dostojanstveno.

Dovoljno sam zrela da se opredelim za muškarca kojeg ja poštujem, koji mene poštuje kao saputnicu, za nekoga sa kime mogu deliti lep, zdrav život a da se ne brinem oko toga hoće li me baciti s vrha brda, ili će me zakopati u mračnoj pećini.

Isiko je prezir prema robu koji puzi pred nekim. To je vjerovanje nasih očeva, nit` vrijediš vise nit` manje pred drugim čovjekom.

Nazvao je Marianne iz telefonske govornice na aerodromu.

– Želim te vidjeti.

– Dobro. – Nije oklijevala.

Tony nije mogao istjerati Marianne Hoffman iz svojih misli. Dugo je bio sam, ali ne i usamljen. A bez Marianne bio je usamljen; kao da mu je nedostajao dio vlastitog tijela. Uz nju je osjećao toplinu, veličanje života, a mračne, ružne sjene što su ga progonile tada su nestajale. Bojao se dopustiti

da Marianne ode, jer bio bi izgubljen. Trebao ju je kao nikad nikoga u svom životu.

Brak je bio uspješan od samog početka. Marianne je ispunila prazninu u Tonyju i svi su počeli primjećivati promjene u njemu. Naročito Kate.

Marianne je pratila Tonyja na njegovim službenim putovanjima. Igrali su se zajedno, smijali i uživali jedno u drugom. Dobro sam učinila svom sinu, mislila je Kate promatrajući ih.

Marianne je uspjela zacijeliti rane između Tonyja i njegove majke.

Te je večeri Leslie unijela prvu bilješku u svoj novi dnevnik.

Dragi Dnevniče: Jutros sam upoznala čovjeka za kojega ću se udati.

Zadnja bilješka u dnevniku Leslie Stewart je glasila: Dragi Dnevniče: Vjenčanje je bilo prekrasno. Oliverova žena je vrlo lijepa.

Imala je na sebi ljupku bijelu vjenčanicu od čipke i satena, uskoga gornjega dijela, i bolero jaknu. Oliver je izgledao ljepši no ikad. Djelovao je vrlo sretno. Drago mi je.

Zato jer ću ga, prije no što s njim završim, natjerati da požali što se rodio.

Deset minuta prije jedanaest nebo je prsnulo u vrtlogu bijelih konfeta koji su trenutno zastrli grad. Svjež snijeg pretvorio je već smrznute ulice Manhattana u sivu bljuzgavicu, a ledeni prosinački vjetar natjerao je božićne kupce u udobnost njihovih stanova i domova.

Judd je osjetio mučninu u želucu. Moody ga je sažalno pogledao. - Razvedrite se - rekao je. - Pogledajte kako smo uznapredovali. Znamo dvije stvari. Prije svega, znamo da niste luđak. A drugo - nestalo mu je s lica smiješka - znamo da je nekome strahovito stalo da vas ubije, doktore Stevens.