I što je najgore, vjerovala sam čvrsto da imam pravo na tebe, na ljubav, na život. Ne, čovjek nema nikakva prava niti garancije, ni za što. On postoji, koprca se, manje ili više je usamljen, i to je sve.
Jasna Prokovićhas quotedlast month
Ne možeš se obraniti od poniženja koje ti nameće bezgranična ljubav prema nekome, ono je beskrajno. Toliko da više nije ni poniženje, nego samouništenje.
Jasna Prokovićhas quotedlast month
Zašto jedna drugu ne slušamo, zašto jedna drugoj ne vjerujemo? Zato što svaka od nas misli kako je upravo ona prava, kako je ona ta koja će ga promijeniti.
Jasna Prokovićhas quotedlast month
Njegova majka, dona María, dobro je znala da je njegova jedina prava ljubav – slikarstvo. El amor era su pintura, govorila je. Ali ni nju nisam poslušala...
nec🦪has quoted2 months ago
Stariti, to znači izblijedjeti, postati proziran.“
Sofija Dorotejahas quoted9 months ago
„Moja je majka postala bezbojna. Stariti, to znači izblijedjeti, postati proziran.“
Sofija Dorotejahas quoted9 months ago
Zašto sam pomislila da je preda mnom prikaza?
Pa već je bilo kasno, sumrak, vidjeli su se samo obrisi te osobe. Nekako kao da se… rasplinjava? Kao kad se pogledate u vrlo staro ogledalo nagrizeno smeđim mrljama. Mrlje se šire i cijeli dijelovi postaju zamagljeni, a ostatak lika lebdi, rubovi su nejasni, rastočeni. Pomalo zastrašujuće.
Sofija Dorotejahas quoted9 months ago
Uvijek iznova gledam u osobu koja stoji preda mnom. Pitam se kako je moguće da čovjek ne vidi, ne prepozna odmah svoj lik. Je li moguće da sebe vidim toliko drugačije?
Sofija Dorotejahas quoted9 months ago
I tada ugledaš njegov pogled. Gleda te, a vidiš da te ne vidi. Gleda kroz tebe, baš kao da si od stakla. Vidiš kako njegov pogled prolazi kroz tebe.
Sofija Dorotejahas quoted9 months ago
Čini mi se da otkrivam novu dimenziju postojanja. Istovremeno postojim i ne postojim jer sve više… blijedim. Možda u društvu postoji običaj koji ne dopušta da se starijim ženama kaže kako se zapravo pretvaraju u staklo? Najprije ono mutno, a zatim u sasvim prozirno.