Elena Ferrante

ao uvijek u takvim prilikama, pomislila sam: sad kad ne mora biti otac svakoga dana, odličan je otac, čak ga i Imma obožava; možda s muškarcima ne može drugačije: malo s njima živiš, dobijete djecu, a onda zbogom. Ako su površni poput Nina, otići će ne osjećajući nikakvu obavezu; ako su ozbiljni poput Pietra, ispunit će svaku svoju dužnost, a prema potrebi dat će sve od sebe.

Kakva bi šteta bila, rekla sam, upropastiti našu priču ostavljajući previše prostora negativnim osjećajima: negativni osjećaji neizbježni su, ali važno ih je obuzdati.

Lila je Pinucciinu odsutnost opravdala s nekoliko riječi: ima posla, otputovala je s mužem. I Nino i Bruno nisu pokazali ni najmanje žaljenje, a to me uznemirilo. Kako netko može tako nestati ne ostavivši prazninu?