Elena Ferrante

Lila je Pinucciinu odsutnost opravdala s nekoliko riječi: ima posla, otputovala je s mužem. I Nino i Bruno nisu pokazali ni najmanje žaljenje, a to me uznemirilo. Kako netko može tako nestati ne ostavivši prazninu?

Smišljala sam što da mu kažem a da mu se svidi, riskirala riječima: “Kad si slabo upućen u probleme i prekasno dođeš do rješenja, normalno da izbiju neredi. No nije kriv onaj tko se pobuni, kriv je onaj tko ne zna

vladati.” Zadivljeno me pogledao, rekao: “Točno to i ja mislim.”

Svakog bih si dana rekla: takva sam, kakva sam i nema mi druge nego prihvatiti se, takva sam se rodila, u ovome gradu, s ovim dijalektom, bez novaca; dat ću što mogu dati, uzeti što mogu uzeti, podnijeti što treba podnijeti.