Pjesni razlike

diš.
Da ti cti prolitje, a ljeto da rodi,
jesen, zimnje bitje s koristi da t' hodi.
Godišta sčekala s tvojim drugom bez broja,
u život ne znala ni rata ni boja.
Bila t' laka staros, kâ se s trudom vodi,
a vesel'je i rados da tvoj stan ne odhodi;
a s drugom tvojime s svetijem životom
slavila Božje ime u život i potom,
komu vik i sada slava i hvala budi,
i dušu tvû vlada' i svega zla bljúdi.

s kim da bi život vas u miru uživala.
Da ti Bog bude dat s tim drugom dobâr tih[78],
da ne imaš vik[79] imat potrebu od druzih,
i da ti Višnji da od srca plod tvoga,
kî će bit čâs roda, koris grada svoga,
u goju vašemu kî da se uzdvigne,
u strahu Božjemu dug život da stigne;
od koga da vidiš od sinov sinove,
a imaš čijem da ženiš i čekaš svatove.
Da ti da višnja vlas živjet u ljubavi
s tvojim drugom život vȁs i svih zal izbavi;
a cvit tvê mladosti s pošten'jem da gojiš,
u Božjoj milosti kî dugo da vo

26.

Mâ sestro, ja sada davam ti blagoslov[77]
kî sinu Izak da, kada mu donije lov.
U sto se dobrih čas s tvojim drugom sastala

postavim,
nje gizde u vas glas i lipos da slavim,
u meni ter pravim, učinit tko će toj,
da ikad ostavim sej pjesni, bože moj!
Besjedi već ovoj stavit ću svrhu ja;
sad reci razum tvoj, je li pravda moja?
Istina suncem sja, s ljubavi cić toga
čti dobrota tvoja lis Držića tvoga.

vridna čas, nam kâ je od boga ljepši[74] dar.
Čas je ona vridna stvar, kû glavom štitiše
Lexandro i Caesar[75] i cić kê umriše,
i koju slidiše pjesnivci svi njekad,
koji osvitliše pjesnima svak svoj grad;
a tko zna, ako i sad i Držić ištući
steći čas ovi grad prosvijetli pojući.[76]
Vide se živući i veća čudesa,
sve može mogući učinit s nebesa.
Nika vil uresa prislavna, kâ mene
lipotom zaveza, ter mlados mâ vene,
kraj rike studene užiže na svak čas
na pjesni ljuvene, da se dam svasma vas,
u pjesneh da svu čas od svita

ovoj?
Časti se svak čita[72] svojome, rijet će toj.
Plemiću, mir i goj u srcu tvom budi;
ja ću rit razlog moj, a razum tvoj sudi:
pošteno tko trudi ima li, rad bih znat,
od boga i od ljudi poštenu platu imat.
Lupež se ne mao[73] zvat može svak ovdi i svud
tko bude platu iskat za tuđu muku i trud;
istine ma je ćud: što ju već sakrivaš,
od kud ne mniš, o(d) tud kažeš većma dvaš.
Plemiću, svaka laž na laži ostaje,
a zemlji svaki daž nije hranu da daje;
razuma plata je, kâ ne mre nikadar,

grada
i ako 'e, nî sada pjesnivac neg jedan[70],
zemaljska kî sklada i rajska u pjesan,
od boga kî bi dan ovojzi državi
za ures prislavan, kim da se proslavi.
U pjesan taj stavi: sve Držić što poje,
toj Čavčić ne pravi[71], istina ni to je.
Vridne časti svoje dosta je Čavčiću,
bolji dio od koje zač će dat Držiću?
Može se, rjeti ću, darovat zlatan pas,
razumni plemiću, ma nigdar vridna čas;
razumnu sva je slas blaženstva od svita
meu ljudmi častan glas; toga se svak hita.
Čavčića nu pita, što će rit na

Putnici, kî gorom vrh rike putuju,
što spivam ja zorom s vilama sve čuju;
ma koji vuhuju dičiv se tuđime,
dugo se ne štuju, odkriva sve vrime.
Lupeštvom ah! time ne tvor me nitkore,[69]
neznano er ime još slavno bit more:
slavici od gore jur pjesni mê znaju,
od zore do zore na kê mi odpivaju;
boži dar poznaju i gluhe dubrave,
komu hvalu daju, koga sa mnom slave;
i cvitja i trave časti se vesele
od ove države, kojoj dobro žele;
a zli se dresele kako sve, kim vlada
nenavis. Tim vele: toj nî čas od

poslušaj s ljubavi Držića, pri vodi
u slavnoj dubravi kî s vilam dan vodi,
s kim opći i hodi njekada i Gjore
i Šiško izvodi tanačce kraj gore
s večera do zore spjevaje tej pjesni,
zemlja, lijes[65] i more od slasti ter bjesni.[66]
Mnozi su nesvijesni i čudi nemile
kî vele: Držić sni da opće š njim vile,
kê ljube i mile mladiće ljuvene
i kim pjesni dile kraj rike[67] studene;
lupežom i mene još čine prid tobom
kako oni, kî scijene i sude svih sobom[68].

drum pravi,
a put od ludosti svim ludim ostavi,