Deset malih crnaca

Redoslijed smrti na otoku rezultat je pažljivog proučavanja. Došao sam do zaključka da su stupnjevi krivice mojih gostiju različiti. Odlučio sam da oni čija je krivica najmanja umru prvi, kako ne bi morali podnositi onu dugotrajnu napetost i strah koje sam namijenio težim krivcima.

Treća mogućnost je simbolična - način moje smrti - biljeg na čelu - žig srama na Kainu. Mislim da, još vrlo malo treba reći.

Pošto svoju bocu i poruku u njoj predam moru, otići ću u sobu i leći na krevet. Na naočale ću pričvrstiti nešto što izgleda kao fina crna vrpca, to je zapravo elastična vrpca. Težinom svoga tijela pritisnut ću naočale. Vrpcu ću prebaciti u obliku omče preko kvake na vratima i pričvrstiti je - ne prečvrsto - za revolver. Mislim da će se dogoditi ovo: Moja ruka, zaštićena maramicom, povući će oroz; ruka će mi pasti uz tijelo, a revolver će, povučen elastičnom vrpcom, odskočiti do vrata; udarivši o kvaku, oslobodit će se vrpce i pasti na pod; oslobođena vrpca nedužno će visjeti s naočala pritisnutih mojim tijelom. Maramica na podu neće izazvati nikakvu sumnju.

Pronaći će me lijepo položenog na krevet, prostrijeljenog čela - sasvim u skladu s bilješkama mojih žrtava. U trenutku kad leševi budu pregledavani, više se neće dovoljno precizno moći ustanoviti vrijeme smrti.

Kad sunce zađe, s kopna će stići čamci i »spasioci" će zateći na Nigger Islandu deset leševa i jedan nerasvijetljen problem.

Potpisan: LAWRENCE WARGRAVE

Ispario - to je prava riječ! Kao da je riječ o nekom mađioničarskom triku!

Vera nestrpljivo uzviknu:

– Glupost! Sigurno se negdje krije! Blore odvrati:

– Ne, ne krije se! Kažem vam da se ovdje čovjek nema gdje sakriti. Sve je kao na dlanu! Vani je mjesečina. Vidi se kao po danu. A njega ni od korova.

Vera upita:

– Možda se tajno vratio u kuću? Blore odvrati:

– Mislili smo i na to. Pretražili smo čitavu kuću, sigurno ste nas čuli.

Kažem vam, njega ovdje nema. Nestao je - odmaglio, propao u zemlju ...

Vera će s nevjericom:

– Ne vjerujem u to.

– Ma, to je živa istina, draga moja - uvjeravaše je Lombard.

I, poslije kraće pauze, doda:

– Ima tu još jedna sitnica koju vrijedi spomenuti: jedno prozorsko staklo u blagovaonici je razbijeno, a na stolu su samo tri mala crnca.