Dobitnik Nobelove nagrade za književnost 2010.
Teta Julija i piskaralo jedan je od romana koji su obilježili hispanoameričku književnost druge polovice 20. stoljeća. U ovoj proznoj komediji iz 1977. Mario Vargas Llosa pribjegava tehnici kontrapunkta, paradoksu i satiri, te britko i duhovito proučava stvaralačke potencijale suvremenoga književnoga stvaralaštva u srazu s najamničkom spisateljskom svagdašnjicom.
Vargas Llosa izmještava klasični inicijacijski roman – kojemu književni kanoni tradicionalno nameću visoki stil – i farsično ga uparuje s kontekstom jednoga trivijalnog žanra i “novog” medija. Tako polovicu priče tvori autobiografska pripovijest mladog i nadobudnog autora Marita Varguitasa koji se zaljubljuje u zamamnu raspuštenicu, tetu Juliu. Maritova književna i ljubavna postignuća tvore opreku nestalnoj sreći Perdra Camacha, protagonista druge polovice priče, predanoga autora radijskih sapunica koji je pao na niske grane.
Glad autorske uživljenosti i tržišno uvjetovani kaos žongliranja s deset različitih pripovjednih niti Camacha tjeraju u ludilo koje probija branu između različitih fikcionalnih sustava, između fikcije i života, između umjetnosti i konfekcije. Vargas Llosa prede autobiografsku parabolu o identitetu, ali svjesno gradi otklon od životopisa i spomenspisa te nam naposljetku nudi čaroban portret umjetnika u mladosti provučen kroz filtar strasti pisanja.
Prevela Maja Tančik