Preobražaj

Postavši sve šutljiviji i sporazumijevajući se pogledima, namatali su misli oko toga kako se sada bliži vrijeme da za nju nađu i valjana muža. I kada je kćerka na cilju vožnje prva ustala i protegla svoje mlado tijelo, njima se to činilo kao potvrda njihovih novih sanja i dobrih namjera.

Odlučili su ovaj dan iskoristiti za odmor i šetnju; oni ne samo da su zavrijedili taj prekid rada, već im je, štaviše, bio prijeko potreban.

»Pa«, reče gospodin Samsa, »sad možemo bogu zahvaliti.« On se prekriži, a tri žene se povedoše za njegovim primjerom.

Gospođa Samsa se trže kao da želi zaustaviti metlu, ali to ne učini.

»Da ga samo vidite, crk'o je; eno ga gdje leži crknut, baš crknut!«

Jedva da je još osjećao istrulu jabuku u leđima i upaljena mjesta oko rane koja bijaše sva pokrivena mekom prašinom. Svoje se obitelji prisjećao s ganućem i ljubavlju. Njegovo mišljenje o tome kako mora nestati, bijaše, ako se možemo tako izraziti, još odlučnije od sestrina mišljenja. U tom stanju praznog i mirnog razmišljanja ostao je sve dok ura na tornju nije otkucala treći jutarnji sat. Još je doživio kako je pred prozorom posvuda počelo svitati. Onda mu glava, i protiv njegove volje sasvim klone, a iz nozdrva mu se oteo posljednji slabi dašak života.

Čudio se velikoj udaljenosti koja ga je dijelila od njegove sobe, te uopće nije shvaćao kako je, onako slab, maloprije mogao prevaliti isti put, a da to gotovo nije ni primijetio.

»Mora van...« povika sestra, »i to je jedino sredstvo, oče. Moraš se samo potruditi osloboditi pomisli da je to Gregor. Ta prava se naša nesreća sastoji upravo u tome što smo tako dugo u to vjerovali. Ali kako to može biti Gregor? Kada bi to bio Gregor, on bi već odavna uvidio da zajednički život ljudi s takvom životinjom nije moguć te bi bio dragovoljno otišao. Onda ne bismo imali brata, ali bismo mogli dalje živjeti i sačuvati u srcu uspomenu na nj. Ali ovako nas progoni ta životinja, rastjeruje naše stanare, želeći očito da zaposjedne cijeli stan, a mi da spavamo na ulici. »Pogledaj samo«, viknu odjednom djevojka, »opet počinje!« I u stravi, koja je Gregoru bila posve nerazumljiva, sestra, štaviše, ostavi majku te se naprosto odbaci od njene stolice kao da je spremna prije žrtvovati nju nego da ostane u Gregorovoj blizini, te potrča za ocem, koji je uzbuđen samo njenim vladanjem, također ustao te ispred nje upola digao ruke kao da je hoće obraniti.

»Dragi roditelji«, reče sestra i, u znak uvoda, udari šakom o stol, »ovako se više ne može. Ako to, možda, ne uviđate, ja uviđam. Ne želim pred ovom nemani izgovoriti bratovo ime, i samo ću reći: moramo ga se pokušati otarasiti. Pokušali smo sve što je u ljudskoj moći da ga njegujemo i trpimo; mislim da nas nitko ne može ni za što prekoriti.«

»Ovime izjavljujem«, reče, diže ruku i pogledom tražeći i majku i sestru, »da s obzirom na odvratne prilike što vladaju u ovome stanu i u ovoj obitelji«, pri tome ni pet ni šest odlučno pljune na pod, »ovoga trenutka otkazujem svoju sobu. Razumije se da ni za dane dok sam ovdje stanovao neću platiti ni prebijene pare, naprotiv, još ću razmisliti hoću li prema vama nastupiti s nekim — vjerujte mi — vrlo lako obrazloživim traženjima.«