Onaj otisak prstiju potkrepio je celu stvar, Poaro - rekao sam zamišljeno.
- Izgubio se kad ste to spomenuli.
- Da, otisci prstiju su korisni. Zamišljeno je dodao:
- To sam unio da bih vama učinio zadovljostvo, mon ami.
- Ali, Poaro - povikao sam - zar to nije bila istina?
- Ni najmanje, mon ami - reče Herkul Poaro.
Moram da spomenem posjetu gospodina Aleksandra Bonapart Kasta do koje je došlo poslije nekoliko dana. Nakon što je skoro, stezanjem, izvrnuo Poarou ruku i nakon što mu se, vrlo bezuspješno i nesuvislo, pokušavao da zahvali, gospodin Kast se sabrao i rekao:
- Znate, jedne novine su mi stvarno ponudile sto funti... sto funti... za kratak prikaz mog života i ovih događaja. Ja... ja... zapravo ne znam što da radim sa tim.
- Ja ne bih pristao na sto - reče Poaro. - Budite čvrsti. Tražite petsto. I nemojte da se ograničite na samo jedne novine.
- Stvarno mislite... da bih ja mogao...
- Morate da shvatite - Poaro se nasmješio - da ste vi slavan čovijek. Praktično najslavniji čovjek danas u Engleskoj. Gospodin Kast se uspravio još ponosnije. Lice mu je obasjavala radost.
- Znate, mislim da ste u pravu! Slavan! U svim novinama. Poslušaću vas, gospodine Poaro. Dobro će da mi dođe novac, jako dobro. Otići ću na odmor... A osim toga želim da napravim lijep svadbeni poklon Lili Marburi - to je draga djevojka - stvarno draga djevojka, gospodine Poaro. Poaro ga je, ohrabrujući, potapšao po ramenu.
- Sasvim ste u pravu. Dobro se zabavite.
- I još samo jednu riječ - kako bi bilo da posjetite okultistu? One glavobolje, to je vjerojatno zbog toga što vam trebaju nove naočale.
- Mislite da je možda to celo vrijeme bilo u pitanju?
- Da. Gospodin Kast mu je toplo stisnuo ruku.
- Vi ste veliki čovjek, gospodine Poaro. Poaro, kao i obično, nije odbio kompliment. Čak nije uspio ni da izgleda skroman.
Nakon što je gospodin Kast, važno se šepureći, izašao, moj stari prijatelj mi se nasmješio:
- Dakle, Hejstings - opet smo bili u lovu, zar ne? Vive le sport.
K R A J