sr
Books
Guzelj Jahina

Zulejha otvara oči

  • b4074997638has quoted4 hours ago
    drugom kraju poljane.

    On će odjednom da shvati kako je ostario: oči su mu izgubile oštrinu, nisu u stanju da vide ni bore na Zulejhinom licu, ni sede vlasi u njenoj kosi. A ona će da oseti kako bol, kojim je ispunjen svet, nije nestao, nego joj je dao da ga udahne
  • b4074997638has quoted19 hours ago
    A drugom prilikom, kada stavi ruku na Ignatovljeva široka leđa i priljubi lice uz koren njegovog vrata, osećala bi beskonačno dugo proticanje minuta, merljivo retkim zvonkim kapima koje padaju u kofu sa nosića limenog umivaonika. Između jedne i druge kapi bila je večnost.
  • b4074997638has quoted19 hours ago
    Vreme unutar crnog šatora okretalo se naopačke, nije teklo linearno, nego ukrivo i dijagonalno. Zulejha je plivala u njemu, kao riba, kao talas – čas potpuno se gubeći, čas ponovo iskrsavajući u granicama svoga tela. Ponekad bi, čim zatvori za sobom škripava vrata komandanture, za nekoliko sekundi otkrivala da je nastalo jutro. A drugom prilikom, kada stavi
  • b4074997638has quoted19 hours ago
    Vreme unutar crnog šatora okretalo se naopačke, nije teklo linearno, nego ukrivo i dijagonalno. Zulejha je plivala u njemu, kao riba, kao talas – čas potpuno se gubeći, čas ponovo iskrsavajući u granicama svoga tela. Ponekad bi, čim zatvori za sobom škripava vrata komandanture, za nekoliko sekundi otkrivala da je nastalo jutro. A drugom prilikom, kada stavi
  • b4074997638has quoted2 days ago
    Zamišljao je kako maglovitog lenjingradskog jutra Izabela i Konstantin Arnoljdovič, promrzli, cvokoćući zubima, silaze sa kamenih prični, privijaju se jedno uz drugo i izlaze iz kamene barake na kamenjem popločanu obalu uzane rečice Neve (manja je od Angare, ali veća od Čišmea); pokušavajući da se zagreju, idu obalom između gusto zbijenih gomila mermernih lavova (velikih čupavih risova bujnih griva), granitnih sfingi (lavova sa ljudskim glavama) i bronzanih spomenika (ogromnih lutaka veličine čoveka, poput onih koje Ilja Petrovič ponekad vaja od gline); pored barake Ermitaža, zelene kao trava i visoke kao moćna jela; pored žute barake Admiraliteta, čiji je krov ukrašen iglom, dugom i pravom kao mlada omorika, a na njenoj oštrici je jedrenjak; pored sive barake Berze i debelih crvenih rostr-trupaca, na čijem vrhu gori bledi plamen koji ne daje toplotu; mutno sunce jedva proviruje kroz oblake, koji stalno rominjaju ukoso sitnu kišu.
  • Čitamčitamhas quoted4 days ago
    Ako nema osećanja, ako su prošla – zar da se drži za ugljen?
  • Čitamčitamhas quoted4 days ago
    Osećanja – i jesu data da bi čovek goreo.
  • Čitamčitamhas quoted4 days ago
    Mulina žena, kao glomazna vreća tuge,
  • Čitamčitamhas quoted10 days ago
    vrha brda, ravnica koja se prostire dole izgleda kao džinovski beli stolnjak, po kojem je ruka Svevišnjeg razbacala perle drveća i trake puteva
  • Čitamčitamhas quoted17 days ago
    U šumi je tiho na jutarnji način, a
fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)