Neoliberalizam se može definisati i kao državno-kriminalni kapitalizam koji redovno prate četiri prokletstva: prvo, uništenje javnog sektora; drugo, nekontrolisano zaduživanje građana; treće, socijalni nemiri tinjaju, ali se ne profilišu nego djeluju haotično; i četvrto, nacija osjeća nacionalnu i vjersku ugroženost, ali ne zna tačno od koga je ugrožena. Svi navedeni parametri su tipični, kao i za onaj fašizam s početka XX vijeka. A fašizam je kroz istoriju uvijek dolazio u ime slobode, gdje proglašavane istine, nisu one prave istine nego su mehanizam za držanje naroda u pokornosti. To je, pored ostalog, moguće i zbog toga što se u fašizmu prvo otmu kontroli oni pohlepni, nakon čega se izdignu na nivo političkog i državnog faktora. Ulazi se u fazu kada ti pohlepnici zbunjenim građanima počinju biti uzori.