Priča završava s nama

Nitko nije isključivo loš, niti je nitko isključivo dobar. Neki se samo moraju više truditi kako bi potisnuli ono loše.

Mislim da svi glume tko su zapravo, a duboko u duši svi smo jednako sjebani. Samo neki od nas to bolje skrivaju od drugih.”

To je teško pitanje. Spustim bradu na prekrižene ruke i opet se zagledam u ulicu. „Ne znam”, kažem, slegnuvši ramenima. „Kao njegova kći, voljela sam ga. Ali kao ljudsko biće, mrzila sam ga.”

Osjećam da me neko vrijeme gleda, a zatim kaže: „Sviđa mi se to. Ta tvoja iskrenost.”

Njemu se sviđa moja iskrenost. Mislim da sam se zacrvenjela.

Nikad u životu nisam vidjela tako tamne oči poput njegovih.

stvarno me pogleda. Gleda me u oči i samo zuri, intenzivno, kao da mi sve moje tajne pišu na licu.

Sladak je uvreda.
Ovaj tip je predivan.

Počinje žustro kopati po džepovima dok ne pronađe ono što traži i – sigurna sam, trudeći se osloboditi još nakupljene agresije – zapali joint.

Kad to kažeš zvučiš arogantno.”

ako to nekom priznam naglas, zvučim arogantno.”

On stavlja ruke iza glave i gleda me ravno u oči. „Ja bih se jebao s tobom.”
Ja razjapim usta. A zatim ih naglo zatvorim.
Mislim da sam ostala bez riječi.
On me gleda nevinim pogledom. „Pitala si me za najsvježiju misao i ja sam ti je rekao. Prelijepa si. A ja sam muško. Kad ne bi imala ništa protiv jednonoćnih avantura, odveo bih te dolje u svoju sobu i poše