sr
Books
Miroslav Antić

Obično petkom

Nema plemenitije stvari nego kad čoveku omogućiš da zabeleži sebe.

Dok je radio kao profesionalni novinar, Miroslav Antić je u novosadskom Dnevniku pisao kolumnu „Obično petkom“, u kojoj je donosio reportaže, anegdotska razmišljanja, prikaze, svedočanstva i opaske. Ali ne treba tražiti u tim tekstovima prozaičan novinarski opis ili puko prenošenje informacija — Antić i u novinskom tekstu uvek ima zrno poetske pobune i lirski komentar.

U lepoti ovih tekstova treba tražiti pre svega istinu da u našem trajanju nailazimo na razna pitanja, a pesnik u ulozi novinara na njih uvek ima odgovor: neočekivan, nužan, nepobitan…

„’Obično petkom’ bio je moj pokušaj da sa malo tuge i osmeha imitiram Čehova. Ja sam drukčiji temperament, pa to nije ni nalik na njega, mada bih bio ponosan da jeste… Mislim da sam u novinarstvu stvorio nešto između informacije i književnosti — nekakav hibrid koji je potreban čitaocima, koji smo mi zvali feljtonistika. Novine su, iz dana u dan, pune vesti, informacija, a čoveku je to malo. Voli da pročita tekst koji ne pripada šemi, liči na život. To sam našao.“
— Miroslav Antić
117 printed pages
Original publication
2024
Publisher
Laguna
Have you already read it? How did you like it?
👍👎

Impressions

  • b3918465145shared an impression7 days ago
    👍Worth reading
    🌴Beach Bag Book
    🐼Fluffy

  • Jelena Dinićshared an impression18 days ago
    👍Worth reading
    🌴Beach Bag Book

Quotes

  • Jasna Prokovićhas quotedlast month
    Доиста верујем, да друга љубав не сме да буде друга. Мора да се избрише све што је пре ње било, као да се никада није волело ни сањало, и да све почне из почетка.

    Друга љубав, ако је права, мора бити прва љубав.
  • Anahas quoted11 days ago
    Неки тамо Толстој рекао је једном, а многи су то после на разне начине понављали, рекао је да човек може и у Јасној Пољани, у селендри једној руској да направи престоницу света, само ако се он осећа као престоница.
  • Jelena Dinićhas quoted18 days ago
    У ствари сви радимо један исти посао. И васпитачи и уметници и психолози и социолози и естете и разне установе, удружења… све је то једна огромна представа, једна велика илузија, трудимо се да створимо од тих малишана ваљане људе, па некад, као да немамо мере, претерамо, помешамо све, будемо сувише присутни, одузмемо им детињство парче по парче и Траволта, и Марини, и ја, и они други, у редовној и ваншколској настави. Па научени тако на јурњаву, на грчеве и трку, ти безазлени малишани, којима нови реформисани програм већ довољно крњи дане и године, постају помало хистерични, постају исувише стармали, грицкају нокте, постају неуротичари, имају психозе, нервозе, хипнозе…

On the bookshelves

fb2epub
Drag & drop your files (not more than 5 at once)