Karte na stolu

— Iz Wallingforda telefoniram gospođi Oliver. Ona zatomljuje njegovu sumnjičavost i dovodi ga ovamo. f onda, kad počinje sam sebi čestitati što je sve dobro prošlo, premda ne onako kako je planirao, slljedi udarac. Zaskoči ga Hercule Poirot! I tako - kockar više ne dobiva ni štiha. Bacio je karte na stol. C'est fini.

Zavladao je muk. Rhoda je s uzdahom prekinula tišinu.

— Koje li lude sreće da se perač prozora zatekao baš gdje treba - rekla je.

— Sreće? Sreće? Nije rlječ o sreći, mademoiselle. Rlječ je o malim sivim stanicama Herculea Poirota. A to me podsjetilo...

Pošao je do vrata.

— Uđite, uđite, dragi moj čovječe. Odigrali ste svoju ulogu a merveille.

Vratio se u društvu perača prozora, koji je sad u ruci držao svoju crvenu kosu i doimao se kao posve druga osoba.

— Moj prljatelj, gospodin Gerlad Hemmingway, nadaren mladi glumac pred kojim je budućnost.

— Znači, nije bilo perača prozora? - uzviknula je Rhoda. - Nitko Robertsa nije vidio?

— Ja sam ga vidio - rekao je Poirot. - Okom uma može se vidjeti više nego okom glave.

Naslonite se i zatvorite oči...

Despard je veselo rekao:

— Probodimo ga, Rhoda, pa da vidimo hoće li se vratiti njegov duh i otkriti tko je to učinio.

Kraj

Ustanovio sam da gospođa Lorrimer ima nevjerojatnu moć pamćenja partlje karata, pa sam lako zaključio da se, s ozbirom na njezinu moć koncentraclje i usredotočivanja, u njezinoj blizini moglo dogoditi i umorstvo, a da ona nikad ništa ne bi opazila. Ona mi je dala jednu vrljednu obavljest. Grand Slam je licitirao dr. Roberts (posve neopravdano) - a licitirao je u njezinu, a ne u svojem adutu, tako da je ona morala odigrati tu rundu...

— Treći test, test koji je uvelike poslužio i meni i ravnatelju Battleu u našim istragama, sveo se na otkriće prošlih umorstava. To nam je omogućilo da uspostavimo sličnost metoda. E pa, zaslugu za ta otkrića valja pripisati ravnatelju Battleu, gospođi Oliver i pukovniku Raceu. U raspravi o tomu, moj prljatelj Battle mi je priznao da je razočaran što nema nikakvih dodirnih točki između tri ranlja zločina i umorstva gospodina Shaitane. No, zapravo, to nije bilo točno. Ako ih se pomno istraži i raščlani - i to s psihološke točke gledišta a ne s moterljalne - dva umorstva pripisana dr. Robertsu pokazuju se gotovo istovjetnima. I to su bila, ako bih ih tako mogao opisati, javna umorstva. Drsko je inficirati četkicu za brljanje u žrtvinoj vlastitoj sobi za odljevanje, dok službeno kao llječnik perete ruke' posllje kućnog posjeta. Umorstvo gospođe Craddock pod krinkom cljepljenja protiv tifusne groznice. Ponovno dosta neprikriven čin - mogli biste reći, učinjen...

— Upravo u tom trenutku, kad sam zaključio gotovo bez ikakve dvojbe kako je dr.

Roberts čovjek za kojim tragamo, gospođa Lorrimer me poziva u posjet - i posve uvjerljivo sama sebe okrivi za zločin! Gotovo sam joj povjerovao! Trenutak ili dva sam joj doista i povjerovao - no, onda su moje male sive stanice opet valjano proradile.

Tako nije moglo biti - i nije niti bilo!

— No, ono što mi je ona rekla još je teže moglo biti točno.

— Potvrdila mi je i uvjeravala me kako je stvarno vidjela da je Anne Meredith učinila zločin.

— Tek sam sutradan ujutro - dok sam stajao uz postelju mrtve žene - shvatio kako bih ja mogao imati pravo a da je istodobno i gospođa Lorrimer govorila istinu.

— Anne Meredith je pošla do kamina - i vidjela da je gospodin Shaitana mrtavl Sagnula se nad njim možda i rukom posegnula prema blistavoj glavi njegove igle za kravatu optočene dragim kamenjem.

Zatim sam proveo sljedeći test. Jedno po jedno naveo sam ih da pričaju o tome kojih se sve predmeta sjećaju u toj sobi. Iz toga sam izvukao neke vrlo vrljedne podatke.

Ponajprlje, najveća je vjerojatnost bila da bi baš dr. Roberts vidio bodež. Po prirodi opaža sve vrste sitnica - on je, kako se to kaže, čovjek koji sve vidi. O tljeku kartaške partlje, međutim, praktički se ničeg nije sjećao. Nisam niti očekivao da bi se mogao sjećati mnogo pojedinosti, no taj potpun zaborav naveo me na pomisao da ga je te večeri nešto drugo zaokupljalo sve vrljeme. I, vidite, ponovno je sumnja pala na dr.

Robertsa.